INCHOO e-commerce agency

Osijek / Croatia / 2016

Tvrtka: Inchoo

Dizajner interijera: Jelena Havelka / studio: Havelkadesign

Fotografija: Romulić & Stojčić

Osječka e-commerce agencija Inchoo uspješno se bavi programiranjem on-line trgovine već 8 godina. Sam uspjeh doveo ih je do brzog širenja i već trećeg premještanja ureda u veće prostore. Nastavljajući trend, uslijedila je i dvogodišnja potraga za četvrtim adekvatnim poslovnim prostorom, koja je konačno rezultirala prostorom dovoljnog kapaciteta da zadovolji potrebe rasta i razvoja tvrtke od 45 djelatnika. Radi se o 3. (zadnjem) katu Supermarketa, poznate osječke robne kuće na Trgu Slobode, koja je bila u zadnjoj fazi rekonstrukcije pod vodstvom osječke arhitektonske tvrtke Arkkidam.

Dosta je često vidjeti IT kompanije smještene u open space prostore, međutim Inchoo ima nešto drugačije koncipiranu filozofiju rada. Površinu od 630m2 roh-bau prostora bilo je potrebno formirati u različite funkcionalne zone, što je rezultiralo sa cca 60% površine organizirane u uredske prostorije, dok je ostatak raspodijeljen u nekoliko zajedničkih prostorija te komunikaciju. Projektni zadatak od 5 strana bio je vrlo zahtjevan, no upravo je to učinilo ovaj projekt vrlo izazovnim. Projektiranje je trajalo 2 mjeseca, dok se izvođenje odvijalo tijekom 5 mjeseci uključujući više od 15 domaćih tvrtki.

Prilikom prostornog planiranja funkcionalnih zona, definirane su osnovne prepreke konstruktivne prirode koje su otežavale sam proces i zahtijevale visok stupanj kreativnosti kako bi se iznašlo dobro rješenje.

Naime, cijeli lungitudinalni prostor je dužim bočnim stranama zatvoren staklenim stijenama u repetirajućem rasteru aluminijskih profila pod kosinom od 30°. Činjenica je da je prostor zbog velikih staklenih stijena izuzetno dobro osvijetljen, međutim prisutna kosina vrlo je zahtjevna kada je bitno iskorištenje svakog kvadrata. Stoga se najkritičniji dio podnožja iskoristio za smještanje ventilokonvektora koji su naknadno obloženi knauf pločama s potrebnim rešetkama za cirkulaciju zraka. Ono što je u tom kontekstu bilo najzahtjevnije jest njihov raster, koji je diktirao pozicije pregradnih zidova.

Dodatno, duž cijelog prostora centralno je postavljeno 12 simetričnih stupova u svom ritmu. Kada se uzme u obzir da postojeći stupovi imaju potpuno neovisne pozicije u odnosu na raster staklenih stijena, nameće se problem zatvaranja radnih jedinica i anuliranja supova unutar istih.

Dodatna stavka koja zahtijeva svoju pažnju odnosi se na četiri uvučena izlaza na terasu (sa svake strane po dva) koji oduzimaju velik dio površine namjenjene komunikaciji, stoga se trebalo naći rješenje za okupiranje tog prostora za boravak i ujedno izlazak na terasu.

Sagledavanjem ovih osnovnih postavki započelo je rješavanje zadatka, s nastojanjima izbjegavanja svih nedostataka pretvarajući ih u prednosti.

Najočitiji primjer, koji je ujedno i fokus cijelog prostora, predstavlja osmodijelni tapecirani sustav elemenata za sjedenje od 360°. Način na koji je prikriven stup u središtu prostorije, koji je u svim varijantama jednostavno smetao, bio je pun pogodak! No, tijekom razrade nacrta, dogovaranja oko izvedbe te financijske točke na „i“, razvila se dugotrajna rasprava o tome da li će se uopće izvoditi. Tako se razvila i cijela priča oko tog detalja koji je zaslužno dobio naziv plava Čarolija. Sada je svima jasno da je donešena dobra odluka, pogotovo kada Čarolija zasvijetli u punom sjaju pomoću integriranih LED dioda u mnogobrojnim kolorističkim varijantama.

Ostali stupovi uklopljeni su u sutav ormara unutar ureda, obuhvaćajući ukupnu širinu radnih stolova. Na taj način stvorio se kompaktan elemet unutar radnih jedinica koji ujedno služi i kao vizualna barijera smanjujući distrakciju od hodnika. Uredi su koncipirani kao jednostavne jedinice bez upotrebe kolorita, kako bi se djelatnici maksimalno usredotočili na rad te imali jače izraženu promjenu pri dolasku u zajedničke prostore, kao svojevrsno osvježenje tijekom pauze. Važnost je dodijeljena pažljivo odabranim svjetiljkama specijalno dizajniranim za prostore u kojima se radi s računalima.

Longitudinalan tlocrt zadanog prostora ukazivao je da će zbog velikog broja radnih jedinica hodnik neminovno biti dug. Stoga je prvo nastojanje u formiranju radnih jedinica bilo izbjegavanje dugačkog jednoličnog hodnika koji bi potencijalno ubrzao energetski tijek i stvorio „napetost“ od ulaznih vrata prema nasuprotnim izlaznim vratima.

Tako je na samom ulazu njegova pravocrtna linija presječena proširivanjem zone za kratkotrajno zadržavanje, dok je pred kraj hodnika izbacivanjem stropnih i podnih elemenata kružne prostorije uspješno razbijena napetost dugog uskog hodnika. Grafički elementi u podu također uvelike pridonose smanjenju tog efekta na način da je siva podloga hodnika isprekidana pravokutnicima drvenog dekora. Štoviše, širina umetnutih pravokutnika izvedena je prema širini vrata identičnog dekora tako da se stvara efekt loma vertikalne u horizontalnu plohu koja presjeca dugu liniju hodnika.

Dok zaposlenici već imaju svoje uhodane putanje, posjetitelji koji prvi put kroče u prostor navigirani su prostorom kako ne bi samostalno lutali. Naime, na samom ulazu dobivaju prvu informaciju gdje su došli i to u vidu panela s iluminirajućim logotipom, dok je nasuprot smješten zaseban ured s djelatnicima kojima se može obratiti za prvi kontakt te uputiti dalje.

Poseban element uz navigaciju prostorom je signalizacija LED diodama na ulazu u svaki ured. Naime, uz svaka vrata ureda postavljene su vertikalne iluminirajuće linije u dvije boje – bijela i crvena. Ako su djelatnici u normalnom radnom „mode-u“ svijetli bijelo svjetlo, no ako su zauzeti ili rješavaju problem koji zahtjeva visok stupanj koncentracije, uključe crveno svijetlo kao znak upozorenja i molbe da ih se ne ometa. Uz taj detalj svaku radnu jedinicu resi naziv grupe koji je naljepljen mat translucentnom folijom na staklenoj stijeni.

U planiranju svake pojedine prostorije maksimalno se ostvarilo jedinstvo prostora izbjegavajući izlomljene tlocrte koji bi za posljedicu imali lošu prostornu komunikaciju. Također, pažljivo su planirane pozicije funkcionalnih zona, pa su tako na prednjem dijelu smješteni društveni sadržaji, dok ostatak prostora okupiraju uredi. Odmah na početku, pokraj komode s logotipom, ostavljen je prolaz kojim se direktno dolazi do kuhinje i povezane blagovaone. Kako to biva kad se puno ljudi, svatko sa svojim navikama, nađe u kuhinji Inchoo-a vrlo je jasno prikazano. Kako su organizirani u svom poslovanju vidi se, između ostalih aspekata njihovog djelovanja, i u kuhinji. Duž cijelog zida, iznad pulta za brzu klopu, stripovski su prikazana sva pravila kojih se trebaju pridržavati kako bi im kuhinja uvijek bila čista i uredna.

Izlaskom iz kuhinje mogu se zadržati za blagovaonskim stolovima i popiti kavu dok razgovaraju o trenutnim projektima, dok se nasuprot nalaze udobne fotelje uz biblioteku ukoliko je netko zainteresiran za odmor uz odabrano štivo. Ta zona čini prijelaz u svojevrsni dnevni boravak koji je u biti multifunkcionalna prostorija. Većinu vremena služi za opuštanje, kratkotrajne dogovore i prezentacije, dok se u određenim trenucima transformira u konferencijsku salu s kapacitetom od 40 sjedećih mjesta. Budući da se toj prostoriji pristupa s dvije strane, cijela zona ima mogućnost potpunog zatvaranja kliznim staklenim stijenama s dodatnom zvučnom izolacijom.

Velik dio namještaja rađen je po mjeri, prema nacrtima. To se odnosi na sve stolove, ormare, pregradne panele, namještaj za odlaganje i većinu tapeciranog namještaja. Prilikom odabira ostale opreme, pažljivo su birane tkanine i površinske obrade kako bi se mnoštvo detalja uklopilo u harmoničnu cjelinu koja reflektira vizualni identitet Inchooa.

Dominantna antracit, zelena i bijela prevladavaju sveukupnim koloritom povezujući se s elementima drvenih ploha koje daju toplinu cijelom prostoru. Upravo ti elementi prirode, u vidu upotrebe drva i zelenila, bili su dio zahtjeva investitora, simulirajući koegzistenciju elemenata prirode i tehnološkog napretka. Ta simbioza interesantno je „zbijena“ u kružnoj prostoriji koja izvana utjelovljuje stablo, navigirajući ljude kružnom putanjom ka ulazu u jedan novi svijet poput Alise u Zemlji čudesa. Logično nazvana Džungla, ova prostorija namjenjena je skype sastancima gdje se okruženi prizorima iz džungle konektirate na računala pomoću lijana, dok sa tropa tinjaju krajevi optičkih vlakana aludirajući na krijesnice.

Nešto većom prostorijom za sastanke, koja ostalo vrijeme služi za ležerno čavrljanje te ujedno prolaz prema terasi, dominira mural Borisa Matešića pričajući priču o mladim Inchooerima iz Osijeka.

I za kraj vam želim prikazati meni osobno vrlo drag Che-Che kutak, najdiskutabilniju i najmanju polu-prostoriju rezerviranu samo za žene! Možete se pitati nije li ovo kakva diskriminacija na poslu, međutim ona pokazuje upravo suprotno. Mala interna šala rezultirala je kutkom koji, baš kao jedna ženska kaprica, potpuno iskače iz konotacije kako bi svojom pojavom pokazala važnost nekolicine žena u većinsko muškoj IT sredini.

Radeći na ovom projektu bila sam lako inspirirana energijom tih mladih ljudi koji odašilju pozitivne vibracije, njihovim doživljavanjem svijeta oko sebe u kojem nema jasnih granica između ozbiljnosti i šale, discipline, rada i igre. Sve je vrlo životno i jednostavno uspješno! Naposljetku, svjetski trend u interijeru IT industrije konačno nam otvoreno dokazuje da smo mi oduvijek bili i ostali Homo ludens, što se ni ova tvrtka nije libila pokazati.

​